Već smo j***** savršeni

Kao vlasniku male firme, dnevni mi je raspored od ranog jutra popunjem sastancima, klijentima, rješavanjem problema, papirologijom, pretpostavljam da svi koji posjeduju bilo kakvu tvrtku znaju o čemu pričam. Rijetko se pronađe trenutak da imate malo vremena za sebe. No, što bi se dogodilo da odlučite raditi manje?

Po mojoj slobodnoj procjeni koja je temeljena na iskustvu, 45% problema će se riješiti samo od sebe (mislim da se ne miješam fizički ili emotivno). U 30% problema stvarno treba uložiti dodatni napor kako bi se riješili, no ako smo ih već prije iskusili, pomoću iskustva rješit ćemo ih puno brže i uz puno manje truda. S onih preostalih 25% problema koje vam se nađu na putu vjerojatno nećete moći napraviti ništa, jer ne ovise o vama…. jbg, ali tako je…Ako mislite da je neprekidan rad sinonim za učinkovitost (osim ako vam mozak neprestano radi na najvišoj razini budnosti) varate se.

Pauza je slična resetiranju računala. Mozak dobije priliku izbaciti nagomilani stres i kasnije jasnije razmišljati’, kaže Christine Hohlbaum, autorica knjige The Power of Slow: 101 Ways to Save Time in Our 24/7 World.

Pa zašto onda toliko radimo? Prvenstveno zato što smo izloženi medijskom bombardiranju u kojemu nam svake sekunde govore kako bismo trebli živjeti. Ova propaganda se provodi od prvog trenutka ujutro kad otvorimo oči do zadnjeg trenutka prije nego li odemo spavati.

U svim nam reklamama govore kako bismo trebli živjeti, konstantno. U svim reklama nam prodaju priču kako ćemo biti ljepši / mlađi / uspješniji / bolji /ako kupimo neki proizvod (koji nam zapravo uopće ne treba). Da se razumijemo, i ja spadam u istu skupinu naivčina kojima je vrlo jednostavno “uvaliti” neko skupo sranje koje apsulutno ne koristi / ili koristi minimalno. S godinama su nas naučili da kupujemo impulzivno i većinu muškaraca pretvorili u žene po načinu kupovine i shoppinga. Želite li primjer? Evo na osobnom primjeru ću vam pokazati da sam kupio nešto što mi apsulutno ne treba…

Početkom ove godine (2014.) na B-net kablovskom TV operateru u osnovnom paketu su uključili neke dodatne kanale za božićne i novogodišnje praznike. U tom promotivnom razdoblju na tim dodatnim kanalima su puštali nove blockbustere koje nisam gledao u kinu i koji su me, naravno, zanimali. I kako na svih ovih 40 koje sam imao u osnovnom paketu nije bilo ništa zanimljivo za gledat (osim po četiristoti put reprize koje su bile na pojedinim programima), odlučio sam se potpisati ugovor (pazi lukavog plana, “navukli” su me da potpišem ugovor na 12 mjeseci), jer nemaju opciju da platiš dodatne kanale samo na jedan mjesec ili tri mjeseca, ili da platiš koliko potrošiš. I sada, 2 mjeseca nakon toga, ja i dalje gledam prva četiri programa, koje sam i imao bez tog “proširenog” paketa, i dalje na proširenom paketu i dodatnim programima nemam što gledati, jer konstantno puštaju ista sranja koja su reprizirali petstojedan put.

Što bi se reklo narodski, “popušio sam foru”. Niti se ja osjećam sretnije zbog dodatnih programa, niti sam dobio dodatno zadovoljstvo, jedino što sam dobio je dodatni izdatak na kraju mjeseca koji se na godišnjoj razini penje na dodatnih 800 kn.

Na što se svodi sve ovo? Svodi se na to da su mi mediji počeli sugerirati kako trebam jesti, kako trebam piti, kako treba ševiti, kako trebam ići na wc, jer eto očigledno sve to ja ne znam. Ono što je najgore u svemu tome je da su mediji i propaganda u totalnom krivu. Niti se bolje osjećam zbog toga, niti ću biti imalo sretniji, nego ću biti samo nesretniji jer si hrpu tih stvarni ne mogu priuštiti koji će mi “pomoći” da dokučim “the ultimate goal” Happiness (i da ova pjesma od Colin Farrell-a mi strašno ide na živce jer se promovira nekakva iluzija koja nema veze sa zdravom pameću).

Da ne ulazim sada u dublju analizu, propagande i marketinga koji nam se servira da nas jednostavno tjera da radimo od jutra do mraka kako bismo zaradili više novca, s više novca kupit ćemo više pizdarija koje nam apsolutno ne trebaju, budući da više sati rintamo nego što je predodređeno Bogom, fizičkom konstitucijom, genetikom brže se razboljevamo pa onda opet više love trošimo koje nemamo da bi se zaliječili i tako u krug….

Pa što nam je činiti?

Možda bi bilo pametno prije posezanja za bilo kojom stvari koju želimo kupiti malo stati i razmisliti i pitati se ova tri pitanja:

  1. Treba li mi ovo uistinu?
  2. Hoću li biti sretniji ako ovo imam?
  3. Mogu li ovo negdje iznajmiti ili posuditi na kratko vrijeme te vidjeti treba li mi stvarno ili je samo produkt utjecaja okoline na mene?

Ako imamo dva negativna odgovara od tri, postoji velika vjerojatnost da nam to što smo u trenutku poželjeli kupiti ne treba, da ćemo samo potrošiti teško zarađenu lovu na to umjesto da predviđeni iznos stavimo sa strane i ispunimo si nešto što stvarno želimo ili što stvarno trebamo (putovanje, godišnji odmor, registracija automobila, popravak u kući, edukacija, usavršavanje itd…).

Napravio sam još jedan test čisto da provjerim moju okolinu kako bi reagirala da kažem da planiram investirati u novo Mac računalo otprilike 12 000 kn, iako u firmi imam jedno 8 računala koje mogu koristiti kad god želim. Moja me okolina niti u jednom trenutku nije pokušala odgovoriti od kupnje novog računala, niti mi je pokušala sugerirati da već imam toliko dobrih računala na kojima mogu raditi. Da se razumijemo, osim što bih bio više cool u svojim očima i vjerojatno u očima kolega, ja svoj posao ne bi ništa bolje obavljao, niti bih bio brži i učinkovitiji. Ja ne bi bio savršeniji zbog neke stvari. Postavlja se pitanje što trebam napraviti da postanem savršeniji?

Odmor s dragim osobama, kava s prijateljima, pripremanje obroka, vožnja biciklom, druženje s familijom. Svaka stavka koju sam spomenio u prethodnoh rečenici približila bi me emocijonalnom i duhovnom savršenstvu, ne samo mene, već svakog od vas jer vjerujte mi na riječ da smo već jebeno savršeni ovakvi kakvi jesmo, i ne treba nam medijska propaganda da nam govori kako do to postignemo.

Nađite nešto za sebe

U svakom mjestu u RH možete pronaći nešto što će naputni vaše baterije, nešto što će vam pomoći da postignete svoje savršenstvo. To “nešto” ne treba biti ništa spektakularno i skupo. Primjer mog savršenstva je druženje jedanput tjedno na karting stazi s jednim od mojih najboljih prijatelja.

Cijena koju plaćam izražena u novcu je otprilike u protuvrijednosti 25 novčanih jedinica koje se zovu kune, ali ono što sam dobio za taj novac ne može se mjeriti niti jednim proizvodom, niti jednom stvari. Dobio sam pola sata istinskog adrenalina, buđenje natjecateljskog duha i reset od gluposti koje mi svakodnevno pokušavaju zagorčat dan. Dakle, prave vrijednosti zasigurno nisu gluposti koje nam se sugeriraju svakodnevno na televiziji. Prave vrijednosti su u svima nama, iako su malo zaspale. Mislim da je pravo vrijeme da ih svi skupa probudimo jer sam uvjeren da ćemo se onda (barem neki od nas) približiti se onome 8-8-8 (8 sati radimo, 8 sati se odmaramo provodimo vrijeme s obitelj i 8 sati spavamo).

Ostavite komentar

Ako vam je ovaj članak bio dobar, ostavite neki komentar 🙂 ili se pretplatite na RSS kanal.
Krunoslav Ris
Umjetnička duša. programer, gurman i filantrop. Radi i živi u Osijeku. Nekad je bio samo programer, a danas se više zanima za poduzetništvo,marketing i društvene mreže. Gadgeti ga oduševljavaju otkako je koristio prvi Atari 2600, a posebno se voli klanjat Mac kultu.