Poslovni odnosi

Prošli tjedan sam bio nakon skoro dvije godine na godišnjem odmoru. Ekipa (nas četvero) iznajmila je prekrasnu Bavariu 32 za jedrenje po srednje dalmatinskim otocima. Bavariu smo dobili relativno povoljno, jer smo ju bookirali još u 12 mjesecu prošle godine. Iskreno, mislim da je jedrenje jedan od najboljih načina provođenja godišnjeg odmora, jer osim što vidite prekrasne plaže, uvale i otoke, 90% vremena provedete aktivno na suncu i vjetru s čime odagnate sve one misli za koje bi vam trebalo dulje vrijeme da ih se riješite.

namirnice_jedrenje

Standardno smo se pokupili u Zagrebu ispred ogromnog šoping centra gdje smo se dobro opskrbili, i nakon nekoliko sati puta, ukazali smo se u prekrasnoj marini u Biogradu. Simpatični mladić Mate odveo nas je do našeg prekrasnog Venusa koji će nam biti dom nekoliko dana. Ovo mi je drugo jedrenje, i drugi brod, zadnji (Elan) bio je “mrvicu” manji ali dovoljno manji da nije imao kormilo u obliku kola, nego onako, jednostavno neko …

Gore pomenuti Mate nas je kratko uputio u brod. Dakle, naveo je da na brodu postoji GPS kojeg je upalio. Objasnio da je tank pun vode od 160 litara, objasnio nam gdje je plin i kako se koristi za kuhinju, dao kratke upute da na brodu postoje karte i naravno pokazao nam brodske instrumente koje nam trebaju pomagati prilikom plovidbe. Bog blagoslovio Matu, vrijednog, ljubaznog i poštenog momka.

bavaria32

Venera, Bavaria 32

I krenuli smo. Nakon obavljenog transfera stvari, krenuli smo napokon iz marine u Biogradu. Budući da sam bio prvi časnik na brodu, meni je pripala čast da izvezem brodić iz luke i otisnem se sinjim morem ka Pašmanu.

Da napomenem, jer je bitno za priču. Na brodu su četiri osobe, dvije kojima je jedrenje prvi put, jedna kojoj je ovo drugi put, i jedna kojoj je četvrti put. Osobe su se pouzdale u riječi čarter kompanije koja je rekla da su dostupni za bilo što od 00-24. What a service 🙂 pomislio sam u nekoliko navrata.

Nakon stvarno ugodne plovidbe do Dugog otoka, prenoćili smo u jednoj prekrasnoj uvali. Jedva smo dočekali naš prvi dan jedrenja i malo adrenalinskog uzbuđenja na valovima. No prvi dan smo počeli oprezno, i stvarno smo pažljivo rukovali s brodom, pazeći da se držimo uputa. Dakle, osnovne stvari smo prolazili, odmotavanje jedara, skretanje, upravljanje brodom, ponašanje kormila tj. pokušali smo se uigrati kao tim da kasnije možemo lakše “jahati valovima”. Bitna stavka nam je bila naša lokacija. Naime, svaki pravi moreplovac mora znati gdje treba ići, tako da smo prvi put upalili GPS.

Kako svaka prava priča koja lijepo počne mora imati neki zaplet, tako ima i ova. Naime, pogađate, GPS nije radio…. Hebiga, jednostavno nije. I tako, ne bilo nam teško, okrenuli smo na telefon prvi put charter kompaniju da ih pitamo jel radimo što krivo. Ljubazni mladić Mate nam je rekao da on zna za taj problem i da je više puta govorio vlasniku chartera da bi GPS trebalo reparirati, pa eto, jebiga, ako možemo na karte da se snalazimo.

Dobro, što sada… pa neće nam se valjda godišnji odmor upropastiti zbog jedne sitnice kao GPS. Bitno da je ekipa tu, glava živa, i frižider pun piva. Što više treba hrabrim mornarima (ovo je retoričko bilo)? Dan je prošao odlično. Jedrili smo, upoznavali se s brodom, zezanje na maksimum. Pronašli smo karte (napominjem, cijeli akvatorij Jadranskog mora nalazi se na jedno 10ak karata (listova papira), i taman smo se naučili gledati i određivati smjer i kurs po Ruži vjetrova itd…

Kako sam vrstan kuhar kojem nisu maksimalan domet jaja i hrenovke, uhvatio sam se kuhinje i napravio pravu mornarsku večeru. Ekipa je bila zadužena za suđe (izvukao sam se). I tako, ekipa broj 2 (oni koji nisu kuhali) uhvatili su se pranja suđa. Nakon deset minuta pažljivog korištenja vode, i pazeći da se ne rasipa ta dragocjena tekućina iz “punog” tanka od 160 litara koja služi za kuhinju, umivanje i tuš, voda je prestala curiti! Jbt, prvo GPS, sada voda. Ništa, uzeli smo telefon u ruke, i opet nazvali ljubaznog gorepomenutog mladića Matu, da ga pitamo. Možda postoji neki ventil, neka sklopka, gumb, ko će ga znat, brod je to!

Nakon 11x što smo zvali ljubaznog mladića, on je pronašao mobitel i javio se. I pitao nas, “Alo, pa di je priša, što se ne komodate? Pa bit će da ste potrošili svu vodu. Pa on je OSOBNO napunio sve do kraja, ili kad malo se bolje siti, biti će da su je ovi u marini potrošili.”. Pas mater, dakle NEMAMO VODE, NEMAMO GPS, a tek nam je prvi dan.

Voda

18 litara vode smo u kampu platili 260 kn

Dobro, nema vode za sanitarije, ali imamo 4 boce od 7 litara koje smo kupili još u Zagrebu za piti. Nije tragedija, ali nije ni u redu, jer je ovo čisti nemar od strane charter kompanije. Ne bu nam ni to pokvarilo raspoloženje, pa imamo piva, vina, lijepo vrijeme pred nama, svega… I tako, odlučili smo se uputiti s vanjske strane dugog otoka gore na sjever prema Mulatu, Silbi, itd…

Nakon odličnog dana jedrenja, gdje smo uočili još neke nedostatke (stari plastični stoperi koji samo što ne puknu, neispravna druga brzina vinčeva, dotrajala užad za povezivanje itd….) došli smo u prekrasnu uvalu gdje smo se odlučili sidriti. Kako je već bio mrak, odlučili smo isplanirati rutu za sutra. Za to nam je bila potrebna karta sjevernog Jadrana, jel, kao što sam pomenuo GPS ne radi. Da, pogađate, na brodu NE POSTOJI KARTA sjevernog Jadrana, iako je to akvatorij koji se nalazi oko matične marine.

Ova treća stvar koja je nedostajala mi je stvarno već digla živce. Charter kompanija nas je poslala na more bez GPS-a, bez vode i sada bez karte, s brodom koji je u derutnom stanju u kojeg nije uloženo nikad više od onog što je stvarno moralo biti. Pa dobro hebemu, koliko košta jedan GPS danas? 100 Eura? 200 Eura? Koliko je potrebno truda da se pregleda jel brod ima vode, iako mene kao klijenta uvjeravaš da si mi pripremio brod za kojeg sam ti platio prije 6 mjeseci? Pogađate, ponovno smo okrenuli na telefon ljubaznog mladića Matu, i on nam je odgovorio: “Pa nisu oni zaduženi za to da brod ima sve karte, pa trebali smo reći gdje želimo ploviti pa bi oni kompletirali karte, ili uzeli s drugog broda ili bi nam nabavili”. Jebote, uzeli s drugog broda? To znači da je netko iz kompleta izvadio kartu iz ovog broda. Nema drugog objašnjenja, jer komplet sadrži cijeli akvatorij. Dakle, još jedan primjer sitnog kokošarenja i uštede pišljivih 100 jebenih eura.

Kako je moral bio na visini, i kako smo svi došli da se odmorimo, zanemarili smo i taj propust charter kompanije. Vodili smo se onom “snađi se druže”, tako da smo pitali gospodina Joe-a na drugoj jedrilici da nam da da slikamo njegovu kartu (nećete vjerovati, on je imao kompletan set karata). Uz pomoć digitalne verzije karte, i mog iPhone uređaja uspješno smo određivali poziciju i mogli smo dalje nastaviti nesmetano jedriti (bez vode, al bilo je još piva).

No, eto, naišli smo na još jedan mali problemčić koji nije bilo tako lako riješiti u prvih par minuta. Naime, svaka jahta ima mali gumeni čamčić koji ima mali motorić tzv. pentu. E vidite, ta pente koristi gorivo. Benzinsko. I naravno ulje 2taktol koje se miješa s benzinom (5%). Kada se sidrite u uvalu, bilo na bovu ili na sidro, ako želite doći do restorana ili do obale, osim plivanjem morate koristiti tu pentu i taj čamčić.

penta

Drugi dan našeg putovanja penta je ostala bez goriva. Tj. prilikom drugog transfera na obalu, penta je ostala bez goriva. Opet sam nazvau ljubaznog mladića Matu, i pitao ga gdje stoji na brodu rezervno gorivo. Znate što mi je Mate rekao? Rekao mi je:

Da oni, ne toče pentu, da je to njihovo pravilo, i da smo se trebali sami pobriniti za gorivo, jer za tih 100kn goriva oni nikako ne mogu snositi troškove. I najbolje bi nam bilo da odemo 20km na drugi otok natočiti pentu i brod i što sve treba.

Znači sada sam već stvarno bio iznerviran nemarom charter kompanije. Totalni nemar. Pa majku vam hebem, i vama i vašem načinu poslovanja i vašem odnosu prema kupcu, kao i vašoj podršci. Nabijem i vas i sve one koji su dopustili da poslujete u turizmu ovako. Podsjetili su me na one babe koji iznajmljuju apartmane na crno i koje bi najradije da im date pare i da ni ne dođete. Jel bio problem natočiti kanticu s 5 litara supera 95 i staviti ga na brod. Pa koliko je to teško? Sramota!

Hrvatski turizam. Hrvatska sramota

Sve ovo što sam nabrojao je mali dio popisa koje smo napravili. Kompletan popis možete pogledati na slici ispod.

popis-sranja

Popis nedostataka na Veneri koje smo zapisali u prvih nekoliko dana jedrenja.

Matu, jednostavno više nismo zvali. Nije bilo smisla. Snašli smo se s onim što smo na moru imali. i pokušali si ne upropastiti odmor. Što na kraju i nismo jer pozitivan duh je najvažnija stvar koja nam se mogla desiti i koju smo imali. Uz pozitivan duh (i pivo), sve probleme smo nekako “riješili”.

Poslovni odnosi

No, ono što me je najviše zaboljelo je kada smo se vratili u marinu, “razgovor” s vlasnikom firme, gdje nas je optužio da smo nesposobni, da smo neodgovorni, da smo za sva sranja mi krivi i odgovorni. Jesmo, imao je pravo. Jesmo, krivi smo što nismo provjerili svaki detalj broda koje su nam dali. Hebo nas pas svu četvoricu.

Pa kako smo se samo usudili povjerovati na riječ firmi koja se time bavi i koja ima 25 brodova koje iznajmljuje. A razgovor? Razgovor se svodio na vrijeđanje nas i o tome kako se mi usuđujemo njih zvati svaki dan, i kako oni imaju premalo vremena da se s nama zajebavaju po cijele dane. Lijepo. Krasno. Čestitam.

Prešutio sam i ovo, jer donekle imaju pravo. Samo donekle. Oni su prodali govno, mi smo ga kupili. Nema povratka, nema kajanja. Sve te nedostatke smo morali pregledati i pogledati. Svaka škola se plaća, i mi smo ovu platili. Sljedeći put ćemo znati što trebamo gledati, i provjeravati. A Charter firme kao Full Team će i dalje prodavat naivcima kao mi priču o sigurnom jedrenju.

Bilo kako bilo, glava živa. Nova iskustva smo pokupili, i sada ćemo ih sigurno primjeniti nekim drugim zgodama. A, i obično jedrenje bi bilo previše dosadno 🙂 Ovo je bio pravi pravcati team building.

Btw. jesam li spomenuo da je ekipa iz francuske koja je u isto vrijeme vraćala brod istom vlasniku imala slične probleme sa svojom jedrilicom? Nisam? pa da… nismo samo mi loše prošli. Izgleda da je ovo “Modus operandi”.

Ostavite komentar

Ako vam je ovaj članak bio dobar, ostavite neki komentar 🙂 ili se pretplatite na RSS kanal.
Krunoslav Ris
Umjetnička duša. programer, gurman i filantrop. Radi i živi u Osijeku. Nekad je bio samo programer, a danas se više zanima za poduzetništvo,marketing i društvene mreže. Gadgeti ga oduševljavaju otkako je koristio prvi Atari 2600, a posebno se voli klanjat Mac kultu.