Percepcija realnosti

Percepcija ili opažanje je proces kojim mozak organizira podatke dospjele iz raznih osjetila i interpretira ih tvoreći smislenu cjelinu. Percepcija nam omogućava da razne mrlje boje vidimo kao određeni predmet, da mnoštvo zvukova čujemo kao govor, da kombinaciju slatkog, kiselog i ostalih okusa okusimo kao određeno jelo itd.
Wikipedija

Percepcija stvarnost! Ali ovo je temeljna pogreška, percepcija nije uvijek stvarnost. Percepcija je samo stvarnost iz mjesta onoga koji promatra. Ima li percepcija ikakvu ulogu u poslovanju? I ako da, koja joj je uloga? koje su posljedice percepcije?

Percepcija

Činjenica koja me zaokupljivala svih ovih mjeseci je kako “mene” vide drugi ljudi, i sada bez nekakvog uvijanja dobio sam ove riječi od barem desetak ljudi: “mlad, uspješan, poduzetan“, maltene me percipiraju da mi je u životu došlo sve na gotovo, i eto ja sam samo tu za ukras. Nije percepcija takva samo od studenata, i mladih poduzetnika,  takva percepcija je i od starijih kolega, ljudi koji se “druže” po konferencijama, npr:

Da se danas javi na natječaj za posao u Ministarstvu financija Ris bi danas bio prekvalificiran, sa smiješkom se nadovezuje načelnik Sektora za gospodarstvo u Ministarstvu financija Krešimir Dragić. Sustav naprosto ne prepoznaje takve jer je obrazovanje ne teži kreativnosti nego ju ubija. Država mora riješiti problem na način vam ne poklanja ribu već da vas nauči loviti!

Da se razumijemo, pozornost godi svima, percepcija kako te drugi (pozitivno) vide također. Ali, nije mi jasno, jel ja nešto propuštam? Što to ja ne vidim što drugi gledaju? Percepcija kako mene drugi vide jasno je navedena u dva (zadnja) primjera koje sam naveo. Ali, iza toga kako drugi mene vide, stoji moja percepcija. Percepcija za koju ja čvrsto vidim da je istina. A ona bi glasila (naravno iz moje pozicije upravo ovako):

  • Enormno puno energije truda, rada i odricanja sam uložio u nešto za što nisam siguran da će opstati. Totalno sam u ludilu svaki mjesec kad trebam “pokrpati” financije, “pokrpati” projekt, “pokrpati” tim.  Predinfarktno stanje popraćeno tahikardijama na dnevnoj bazi, osciliranje u raspoloženju od -10 do +10 u par minuta, što kao konačnica dovodi do pretjeranog izlučivanja adrenalina, stresa, pada koncentracije, depresije. Dovodi do tzv. menadžerskog sindroma. Balans između posla, dnevnog odmora i obitelji je ubijen. Nema ga više. Posljedično sve ovo vodi u jedan zatvoreni i začarani krug iz kojeg nema van. Burnout o kojem ljudi pričaju za nekog tko pokušava graditi nešto u svijetu u kojem živi je “defaultno” stanje. Ali, da… drugi me percipiraju kao uspješnog.
10406383_10207308542008978_1036645198315565661_n

Nešto što sam nedavno objavio na Facebook-u za praznik kad nitko nije radio: “Ne znam jel bi trebao biti sretan ili tužan što mi je danas radni dan…. Ako sam sretan znači da sam zahvalan što imam posla i što poslujem s ljudima van RH, ako sam nesretan znači da sam nezahvalan što imam posla što radim i doprinosim. Mislim da sada mogu postaviti filozofsko pitanje jel čaša napola prazna ili napola puna? Btw. 4. “praznik” provodim u uredu, bit će da bi trebao biti sretan zbog toga jel ionako su i prva 3 bila totalno bezveze….

Pa kako netko može onda biti uspješan? Kakva je to iskrivljena percepcija? Niti sam se smatrao uspješnom osobom, niti se osjećam kao takva. Društveni položaj kojeg si pokušavam izgraditi i koji se temelji na standardnim normama ponašanja (ne zajebi bližnjeg svoga, ako ne planiraš zajebati sebe) danas se doživljava kao nešto strano, i samim tim se i to percipira “uspjehom”. Halo ljudi, ponašajte se prema drugima onako kako želite da se ponašaju prema vama! Zar je to toliko teško? Nećete biti posebniji, nećete biti uspješnijima ili neuspješnijim, bit ćete LJUDI! Ako želite nešto, recite! Jasno i glasno! Ako vam smeta nešto, recite! Otvoreno, glasno! Bez predrasuda!

Uvijek smatrate da netko drugi treba boriti vaše bitke, i kad se nađe netko tko ima hrabrosti da kaže na nekoj konferenciji da “ne valja sustav, vlast, država, pero, marsovci (navedi bilo koji razlog)” vi smatrate to uspjehom?  Nije to uspjeh, to je odraz višegodišnje frustracije i stava izjebali ste me dovoljno i ne možete mi više ništa.

Kreni od sebe…

Što je smisao i poanta ovog bloga? Poanta je da stvari nisu nikad kakvim se čine. Poanta je da kad za nekom kažete “Boli te patka, lako je tebi“, istina je (vjerojatno) sasvim nešto drugo. Osobno smatram da je uspjeh i njegova percepcija pronaći unutarnji mir i zadovoljstvo u malim svakodnevnim ritualima koji nam mogu lakše pomoći da se nosimo sa svakodnevnim izazovima. Dugo mi je trebalo da shvatim, da nisam dužan nikome ništa, jedino sebi, i da se svijet neće prestati vrtjeti ako ne odreagiram i ne napravim ništa. Sutra će i dalje svanuti, porez će se i dalje plaćati, a jedina stvar koja će se definitivno promijeniti je moja percepcija o sebi, i o vrijednostima koja sam putem zaboravio da nosim u sebi.

Male stvari

Vjerujem da onog momenta kad shvatite da sve kreće od vašeg unutarnjeg zadovoljstva, od malih stvari, i kad vi počnete percipirati sebe kao uspješnu i sretnu osobu, desit će se nešto nevjerojatno:

  1. drugi ljudi će vas još više cijeniti jel zračite pozitivnim stavom
  2. vi ćete prepoznavati znakove u sitnicama (nažalost, znakovi će biti i pozitivni i negativni, ali vjerujte da sve što se dogodi biti će za vaše najbolje dobro)

A ljudi koji vas okružuju počet će se mijenjati ili će jednostavno otiči iz vašeg života. I zapamtite, koliko god teško to bilo za vas, to se događa za vaše najbolje dobro…. Ja pokušavam raditi na sebi. I to puno. Svakodnevno. Bez izgovora. Teško je pomiriti se s činjenicama. Ali uspijevam. Sretno i tebi….

Jedan od onih (glupih) New Age filmova koji mi pomažu….

 

 

 

 

 

Ostavite komentar

Ako vam je ovaj članak bio dobar, ostavite neki komentar 🙂 ili se pretplatite na RSS kanal.
Krunoslav Ris
Umjetnička duša. programer, gurman i filantrop. Radi i živi u Osijeku. Nekad je bio samo programer, a danas se više zanima za poduzetništvo,marketing i društvene mreže. Gadgeti ga oduševljavaju otkako je koristio prvi Atari 2600, a posebno se voli klanjat Mac kultu.