Once again

Dosta kukanja i plakanja u blogovima, vrijeme je da se nešto konstruktivno odradi i napravi. Kako sam već spomenuo trenutno freelancam dugoročno za jednu stranu kompaniju. I dobro mi je. No, ono na što nisam naviknuo je imanje “slobodnog” vremena. Nekako se osjećam krivim kad to vrijeme ne potpunim s produktivnim radom. Pa sam došao (ponovno) na ideju :). Uf, sve me nekako strah dođe kad se sjetim svih mojih ideja :). Uglavnom, budući da volim poduzetništvo, i da je jednostavno to dio mene, odlučio sam da probam još jedanput, ali ovaj put u “belom svetu”.

Ideja je vrlo jednostavna, kao i do sada ću raditi ono što najbolje znam, a to je da budem Businessman. Onaj koji dogovara, ugovara, naplaćuje i predaje projekte (dakle, ništa novo). No, ovaj put NE ŽELIM imati zaposlenike. Dakle, zaista mi ne treba hrpa ljudi u uredu za koju ću morati svaki mjesec izdvajati hrpu novca + još jednu hrpu novca u njihovo ime za državu. Nisu ljudi krivi, samo jednostavno su preskupi. I u konačnici ja moram raditi više + stresirati se 3x više, što nema smisla.

Pa kako onda?

Dakle vrlo jednostavno, skupiti ekipu iz svakog pojedinog područja, koja već ima portfolio, koja već ima iskustva s klijentima, koja već ima iskustva s projektima, koja zna da mora na vrijeme odraditi posao ili neće biti plaćena. Možda zvuči pomalo kao da ja ću upošljavati freelancere (izgleda samo na prvu tako), ali ta ekipa koju planiram “unajmljivat” ima jednu krucijalnu prednost nad ljudima koji se nalaze na sajtovima tipa freelancer.com ili odesk.com. Ti ljudi su već nekad radili nešto sa mnom, znam njihovu kvalitetu, znam njihove mogućnosti, i znam da mogu dostaviti u dogovorenom roku, za cijenu koju su sami postavili. Dakle, meni nije u interesu da ja njima “skidam” satnicu, nego da im platim onu satnicu koju mi sami kažu. Ovako dijelim rizik

Konkretno, meni je u zadnja tri mjeseca došlo jedno dvadesetak poslova koje sam ili izignorirao, ili prebacio na bivšu firmu ili jednostavno nisam odgovorio (znam nije lijepo od mene). Od tih projekata ja nemam “ladne vode” što bi se reklo u našem narodu, što definitivno ne treba biti tako. Mogao sam one zanimljivije uzeti na sebe, odraditi projekt management, odraditi dokumentaciju, odraditi project ownership, i tako definirani projekt dati samo nekom na kodiranje. U konačnici, klijentu bi garantirao kvalitetu, osigurao bi posao za suradnike, a i ja bi nešto (dodatno) zaradio. Naravno, ne bi uzima baš sve projekte jer mi treba zbog cash-flow-a, birao bi projekte koji su mi zanimljivi, i naravno koji su komplementarni svim dosadašnjim koje sam odradi.

#AppleStore #Timelapse #WaitingFor #ThinkingOfYou

A video posted by Krunoslav Ris (@krunoris) on

Svi suradnici koji bi radili sa mnom, bilo na samom kodiranju, ili na kreativnom djelu projekta, mora li bi imati nekakav certifikat izvrsnosti. Nebitno što. Samo nikako mi ne bi dolazio netko za koga sam sto posto siguran da nije u stanju isporučiti u zadanom roku. U krug suradnika, svakako bi se ulazilo na preporuku, a tako bi se dijelila i zarada. Naime, jedna od ideja je da mi kao velika grupa individualaca možemo dogovoriti puno više posla, nego samo ja kao pojedinac. Jednostavno zato što nam je network i krug ljudi puno veći. Konkretno, ako netko dogovori neki posao, koji mogu odraditi ostali partneri unutar mreže, on će dobiti neki postotak u unaprijed definiranom iznosu. Dakle, ovim nastupamo kao firma, samo što je rizik poslovanja smanjen na minimum. I dalje partneri mogu djelovati samostalno, ali ako djeluju unutar grupe imaju mogućnost povećanja zarade (što i jeste konačni cilj).

Nisam još smislio naziv za cijeli ovaj pothvat, ali nekako mi odgovara Business Partner Network. Unutar BPN-a ne bi bili samo ljudi iz kreativnih industrija, BPN-u bi se mogli pridružiti ljudi iz svih industrija, uvjet je da imaju legalizirano poslovanje (dakle neku vrstu obrta ili firme), kao i da već ne postoji netko iz tog zanimanja unutar mreže. Dakle ne mogu biti dva npr. proizvođača meda. Za sada još nisam formalizirao ovako nešto, ali vjerujem da bi udruga mogla biti dobra pravna struktura kroz koju bi se moglo raditi i nastupati na tržištu. Do sada sam preko još neformalnog BPN-a (dakle ideja je stara svega nekoliko tjedana) odradio dva posla. I mogu reći da sam zadovoljan. Vidjet ćemo hoće li se ovo pokazati kao uspješna ideja kroz neko vrijeme, ne očekujem ništa, tako da i razočaranje može biti manje 🙂

Prednosti Freelance partnerstva

No, idemo staviti na papir koje su prednosti ovog Freelance savezništva (barem kako ih trenutno vidim):

  1. Uzimanje više projekata, samim time povećavanje zarade
  2. Klijentima možete pružiti sveobuhvatnu uslugu (npr. Webdizajn, Webprogramiranje, Copywrite, SEO, Dizajn itd…)
  3. Učinkovitiji nastup na tržištu. Svi freelanceri bi se trebali gurati međusobno
  4. Brže učenje i rješavanje problema. Više glava je svakako pametnije od jedne.
  5. Dio ste tima. Iako to zvuči otrcano, ali ponekad je zaista bolje kad se ljudi međusobno guraju i podupiru.
  6. Svakako najbitnije, širenje partnerske mreže

No, nije sve tako divno, bajno i krasno. Razmišljao sam i o potencijalnim negativnim stranama.

Mane Freelance partnerstva

  1. Prvo i osnovno, pronalaženje pravih ljudi s kojima možete ući u bilo kakvo partnerstvo. Vjerujte mi na riječ, i braća se posvađaju kad je riječ o novcima, a kamoli ljudi koji zajedno rade.
  2. Gubitak kontrole nad onim što vaš partner freelancer radi. Dakle, definitivno za sve vas kontrol frikove koji ste kao ja, morate obuzdati svoj ego i jednostavno vjerovati. Jbg. nije lako, ali ako planirate dugoročnu suradnju, pregrizite i samo vjerujte…
  3. Uvođenje nekakvih kolaboracijskih alata, kao i jasno definiranje tko je odgovaran za što. Negdje uvijek se desi šu u komunikaciji, i postane sranje kad se ne napravi nešto za što se smatralo da “onaj drugi” je trebao.
  4. Bolja komunikacija i fleksibilnost, kao i usporeno donošenje odluka. Kad imate partnerstvo, ne možete samostalno donositi odluku za drugu stranu. Možda on nema vremena za projekt, možda ima, možda mu se ne da, možda su u šumi. Jbg. razgovor, razgovor i samo razgovor. Tako je to s ljudima.

Smatram da kad pravi ljudi sjednu za stol zajedno, postave jasna očekivanja, i uspostave radne procese, freelance partnerstvo bi (moglo) živjeti!

Ako imate mišljenje na moju ideju, svakako napišite u komentaru 🙂

Svakako pročitajte i moj prethoni blog 😉

Think pink!

Ostavite komentar

Ako vam je ovaj članak bio dobar, ostavite neki komentar 🙂 ili se pretplatite na RSS kanal.
Krunoslav Ris
Umjetnička duša. programer, gurman i filantrop. Radi i živi u Osijeku. Nekad je bio samo programer, a danas se više zanima za poduzetništvo,marketing i društvene mreže. Gadgeti ga oduševljavaju otkako je koristio prvi Atari 2600, a posebno se voli klanjat Mac kultu.