The Godfather – poslovne lekcije iz filma

Budući da sam imao vremena preko praznika, ponovno sam (po xxx put) pogledao Kuma (cijelu trilogiju). Zanimljivo je da svaki put kada ga pogledam, doživim ga na posve nov način. Iako je to moje subjektivno mišljenje, uz Goodfellas (1990), Kum mi je jedan od najboljih filmova jer uvijek ima  neku novu perspektivu za sagledati, uvijek nešto novo za naučiti. Ako ga gledate s poslovne strane, možete uočiti kako je rasla jedna korporacija koja je započela na švercu melase pa se prebacila na kocku i ostale unosne poslove.
Ono što sam si “uhvatio” dok sam gledao je 7 poslovnih lekcija koje možete primijeniti na bilo koji posao, ja ću ih pokušati objasniti na mom poslu i na konkretnim primjerima koji su mi se događali.

1) Napravite im ponudu koju nece moci odbiti.

Ovo mi se dogodilo preko nekoliko puta, uz odličnu ideju koju smislite za klijenta, idejno rješenje, možda prototip s kojim ih možete oduševiti, svakako im pokušajte ukazati koji problem im rješavate.
Tako smo u BetaWare-u pristupili Jadranskom osiguranju. Za njih smo smislili iPhone aplikaciju koja je bila inovativna, originalna, jednostavna za korištenje. Kompletan projekt smo im prikazali kao novi marketinški kanal preko kojeg su mogli direktno komunicirati sa svojim potencijalnim klijentima.
Prezentacija pred upravom je prošla i više nego odlično, što je rezultiralo suradnjom na sljedeća tri projekta, a mojoj firmi i meni donijelo direktnu korist te preporuke za daljnje poslovanje.

2) Dok rucate ne razgovarajte o poslu.

Ovo je stvarno dobar savjet, osim što do kraja nećete biti fokusirani na hranu, postoji velika mogućnost da iznošenjem problema zagorčate ručak svima prisutnima oko vas. Ostali članovi obitelji ne moraju znati da imate probleme s tvrtkom / zaposlenicima / konkurencijom. Neposredno vam  ne mogu pomoći pa stvarno nema smisla da ih zamarate.

3)  Nikad ne pokazujte emocije. Nek’ konkurencija izgubi hladnokrvnost. Vi ste bolji od toga.

kum-2

Dakle, ovo je jedna od izjava koju itekako trebam primijeniti na sebe. Jako je teško ne odreagirati emotivno kad vam netko od bliskih suradnika zabije koplje u leđa. Također, još je teže ne pokazati osjećaje kad vas konkurencija tapša po ramenu, a zmije koje su prije nekoliko mjeseci prešli kod njih  spremaju vam vješala samo zato što pate od kompleksa manje vrijednosti, pakuju igrice, obilaze vaše klijente, prodaju vaše poslovne modele, vrbuju vaše dobre zaposlenike puneći im uši s kojekakvim neistinama i lažima preko gtalk-a, facebook i ostalih komunikacijskih sranja.

Slažem se, ja sam jedan standardni sangvinik, s vrlo brzim emocionalnim reakcijama, ali se truuudim, svojski se trudim da pretrpim nepravdu na koju u trenutku ispalim na živce. Najviše me iz takta izbaci nepravda, pogotovo kad sam siguran da sam postupio 100% korektno i pravilno.

suntzuProučavao sam malo i Sun Tzu’s Art of War i pronašao sam zanimljive citate, svi manje-više govore o tome da kada emotivno reagirate tad ste najranjiviji te da ste skloni nerazboritim odlukama koji vam dugoročno mogu donijeti veliku štetu.

[SAVJET] Kad vam se dogodi ovako nešto, odmaknite se malo. Idite na pelinkovac x 2, prošetajte, odite ranije s posla kući, obitelji. Razmislite o mogućnostima prije bilo kakve reakcije. Bilo kakva nagla reakcija samo će nahraniti one koji vam ne žele dobro. Najbolje ćete napraviti ako se pritajite i sačekate svojih pet minuta.

Zapamtite, Payback is a Bitch i servira se hladna.

4) Inzistirajte da cujete lošu vijest odmah!

Nema odgađanja za loše vijesti, čim prije čujete nešto loše prije ćete moći odreagirati i baciti se na rješavanje problema. Problem neće nestati sam od sebe, ne može ga se dugotrajno gurati pod tepih jer ćete se samo spotaknuti o tu hrpicu sranja i razbiti nos. Dakle, skupite snagu, hrabrost, i ostalo što vam treba i krenite hrabro u rješavanje problema.

5) Samo posao, nista osobno.

kum-3

Nekoliko puta mi se dogodilo da sam bio nezadovoljan s nekim ljudima te sam prestao  poslovno surađivati s njima. Svjestan sam da bismo svi mi pomogli našim prijateljima da zarade nešto sa strane i sve to bude super dok se ne počne negativno odražavati na vašu tvrtku. Treba jasno odijeliti prijateljstvo i posao od kojeg živite. To mora postati jasno i vama i toj osobi koja vam treba nešto odrađivati. Jer ako on ne zadovolji vaše visoke kriterije, tj. kriterije vašeg klijenta, suočit ćete se s gubitkom i klijenta i posla, a najvjerojatnije i prijatelja. Zato i treba odijeliti posao i privatni život, jer često nećete biti u stanju (emotivnom stanju) reći prijatelju da je zasrao posao i da mora raditi ponovno jer neće biti plaćen.

Bolje se držite nekog freelancera ili nekog trećeg kojemu možete jasno postaviti uvjete suradnje, a prijatelje imajte za jest’, pit’ i zahebavat’ se….

6) Držite prijatelje blizu, ali neprijatelje (konkurenciju) jos blize.

I ovo je istina, prijateljske firme koje vam nisu direktna konkurencija će vam uvijek biti drage :). One vam nisu na radaru, možete biti opušteni s njima, raditi zajedničke projekte i sl.
S konkurencijom treba biti pažljiv, u rukavicama, sa smiješkom. Nemojte pokazivati da vam je teško jer će vas pojesti, nemojte se preseravat da vam je super jer će vam pokušati zagorčati život. I s njima se družite, ali oprezno. O planovima za budućnost, idejama, i projektima NE GOVORITE! Niti ih se tiče, niti takve stvari trebaju znati. Nikad ne znate kome mogu prodati vašu ideju pod svoju.

Ali to ne znači da ne ispipavate što oni rade, čime se bave itd… Nevjerojatno je koliko su ljudi koji su postigli neki manji uspjeh puni sebe i koliko su vam toga spremni otkriti čak na najobičnijoj kavi. Fascinira me i činjenica da isti ti vlasnici tvrtki ružno govore o svojim zaposlenicima, o njihovom fizičkom izgledu, njihovim navikama i kompetencijama.  Zato, ako ste vlasnik tvrtke, nemojte govoriti ružno o vašim zaposlenicima, jer takvim tračanjem govorite ružno o sebi.

7) Ne razgovarajte ni s kim o poslu izvan vase tvrtke / obitelji.

O, na ovo sam se tek opekao! 100x sam izložio nekakvu ideju u nekom društvu što planiramo napraviti, samo da se pohvalim koliko sam pametan što sam smislio tako nešto. Paralelno dok sam si pumpao ego sam ispadao strahovito glup jer sam ljudima koji su imali mogućnosti dao ideju koju su izrealizirali. Najbolji primjer je Online – Belot koji smo svojedobno napravili za Facebook. Napravili smo kompletan koncept multiplayer igre, uložili gomilu truda, energije i novca u projekt. Paralelno smo angažirali marketinšku kuću koja je slala prezentacije tražeći za nas sponzore za igru.

kum-4

Jedna je takva naša prezentacija s objašnjenim poslovnim modelom, skicama, mockapima završila u renomiranoj firmi. Nekoliko mjeseci nakon što smo pokrenuli projekt i bili pred izlaskom na tržište pozvali su nas na razgovor. Mi, još kao mlada firma, u euforičnom smo stanju odletjeti kod njih nadajući se da će nas obasuti lovom.

Za vrijeme sastanaka smo im rekli što još planiramo napraviti, koje su mogućnosti, itd… ekipa je sve to fino uredno zapisala. Na kraju sastanka su nam rekli da su dobili prezentaciju od neke firme i da su oni odlučili to napraviti. Naravno da su napravili, bolje nego mi. Imali su sredstva i ljude. Kolega i ja smo doživjeli blaži moždani udar. Kao da nas je netko polio s kantom vode, pretvorili smo se u magarce… Naš projekt je neslavno propao, oni su nas pojeli, lovu koju smo investirali nikad nismo vratili na tom projektu.

[Pouka] –  Shut the fuck up! I tako skroz do kraja projekta, ili NDA pod nos. Pa ako potpišu onda možete pričati ideje.

Santino, come here. What’s the matter with you? I think your brain is going soft with all that comedy you are playing with that young girl. Never tell anyone outside the Family what you are thinking

Ostavite komentar

Ako vam je ovaj članak bio dobar, ostavite neki komentar 🙂 ili se pretplatite na RSS kanal.
Krunoslav Ris
Umjetnička duša. programer, gurman i filantrop. Radi i živi u Osijeku. Nekad je bio samo programer, a danas se više zanima za poduzetništvo,marketing i društvene mreže. Gadgeti ga oduševljavaju otkako je koristio prvi Atari 2600, a posebno se voli klanjat Mac kultu.