Nova knjiga

Dugo sam započinjao pisati ovaj Blog-post, možda najduže do sada. Pišem ga otprilike osam mjeseci. Svaki put kad bi ga iznova pročitao zaključio sam da je pun negative, osobne frustracije, nezadovoljstva. “Abdicirao” sam, razveo sam se, odselio sam se. Sasjekao stari život u korijenu. Nije bilo lako. Neki kažu da je to što sam napravio prava hrabrost. Ne mislim da je.

Mislim samo da je došle do one točke u životu kad je bilo ili radikalna promjena, ili mrtvačnica. Iako sam pomišljao na ovo drugo, shvatio sam da sam previše egoistična osoba koja ipak voli život, i da ću morati “neke” stvari promijeniti. No temeljit kakav jesam, odlučio sam promijeniti sve. Zašto? Dosta toga je “kumovalo” tome. Počevši od sulude poslovne klime, napeti i narušeni partnerski odnosi koji su se godinama protezali kroz obostrano nepovjerenje, narušeno zdravlje, osobni problemi. Sve to povezano je došlo do tzv. točke bez povratka kada sam unatoč konstantnim zdravstvenim problemima još zbog stresa završio na liječenju.

I tako, nakon “stavljanja” na papir doslovno svog života, i priznavanja samom sebi što sam i tko sam shvatio sam da sam problem. Da sam problem rekli su mi i moji najbliži suradnici, moj način razmišljanja, moje forsiranje rezultata kao i ulaganje ekstra truda u okolini kojoj sam bio nisu prihvaćeni blagonaklono. Jebiga, drugačiji sam…. volim raditi, volim graditi. Maničan sam kad se uhvatim nečega, i ne puštam. Očekujem da ostatak ekipe uloži jednako truda kao i ja. Volim red, volim pravila, volim kad poginem za nešto i kad vidim kako to izrasta u nešto divno. Kao biljka koju ste iz sjemenke zasadili i koja se pretvori u divni cvijet. No nije išlo onako kako sam zamislio. Moja rastrganost na milijun strana me je dovela do toga da sam ponovno zanemario sebe.

Kako sam shvatio gdje sam, i da tako više ne želim živjeti, kao svaki dobar poduzetnik napravio sam plan kojeg sam nazvao “Novi početak”. Novi početak je nešto bilo samo za mene. Sadržaj mu je bio ovaj:

  1. Pronaći sebe
  2. Promijeniti životnu i radnu okolinu
  3. Pokušati uspostaviti balans između privatnog, poslovnog i ljubavnog života. (OK, za sada ovaj ljubavni trpi, ali biti će i on složen kako treba kad riješim ono pod 1.).

Pod točkom 1; shvatio sam da je to nešto što u biti će biti i najteža točka ovog plana. Najteže će biti smiriti se, oprostiti samom sebi, oprostiti drugima, pogotovo onima u koje ste se do jučer kleli. Onima koji su gledali sebe, i onima koji su vas izdali. Točka broj 2. je išla i brže nego sam očekivao. Išla je otprilike ovako, u prvu subotu u travnju sam odlučio da mi je dosta svega ovdje, i da ne želim ispravljat krive drine te da ću u ponedjeljak potražiti agenciju za posredovanje u zapošljavanju.

FullSizeRender

Budući da stvarno imam dobre prijatelje koji su mi preporučili jednu, odmah sam im se obratio, i zamislite što? Dva sata nakon toga dobio sam spisak otvorenih pozicija na koje sam se odmah mogao aplicirati. Aplicirao sam se na dvije, Bank of Ireland, i Dell, te sam naredni dan održao skype Interview. U obje sam “prošao” u sljedeći krug. Dva dana kasnije održan je i drugi krug. Prošao sam opet na interviewu u “finale”. Znao sam da je na meni sada da izaberem, i da se agenciji očitujem do petka u koju firmu želim. Dell, ili Bank of Ireland. Obje su bile odlične prilike. Dugoročni ugovori. Brutto dnevnica oko 700 Eura.

Screen Shot 2016-08-03 at 12.51.22 PM

No, što ti je prst sudbine. Dan prije nego trebam donijeti odluku, došao je poziv. Poziv je došao od poslovnog partnera za koji smo trebali odraditi projekt, i koji mi je otvoreno rekao da njihova matična firma ima problem, kojeg sa svojim iskustvom mogu riješiti. Uvjeti koje je ponudio bili su fantastični, no, ono što me je zagolicalo, i što me je stvarno privuklo nisu financijski uvjeti, nego projekt na kojem bi radio. Projekt koji mi je dopustio da ponovno imam svoju “bebu” koju mogu raditi od temelja, i koja će biti točno onakva kakva želim. OMG, život je dobio smisao ponovno. Projekt za mene. Nešto što će mi odvratiti misli. Nešto na čemu ću puno naučiti. Nešto što mi omogućava da ponovno u budućnosti pokrenem svoju poduzetničku priču. I jednoj sekundi vidio sam milijun prilika i šansi. Iako sam u sebi već pristao, rekao sam da ću se javiti sutra kad promislim.

IMG_4161

Sutra dan sam nazvao, i rekao da pristajem, ali da se detaljno sve dogovorimo na sastanku, i nek mi da termin. I tako, termin sam dobio sljedeći tjedan u Roterdamu, zapalio sam tamo i manje više sve dogovorio, uključujući i početak rada. U bivšoj firmi sam “stisnuo” još i više, htio sam da stvorim dovoljan broj ugovora da svi budu “namireni”. Potrudio sam se koliko god sam mogao. Dao sam 300% od sebe. Rezultat toga je da smo imali aktivaciju gradova svaki tjedan, u nekom tjednu čak i dvije. Odradio sam nevjerojatan broj sastanaka, odvozio na stotine kilometara, prešao državu uzduž i poprijeko. Želio sam da odem mirnog srca. Iako, mnogi bi mi rekli što te boli kiki, ionako te ne cijene, ionako si problem, ionako si ovdje samo za rješavanje problema i crvenjenje pred klijentima jel ekipa nije odradila ono što je trebala do roka do kojeg je trebala. Ali eto.. meni je bilo stalo, no po prvi put u životu, do mene mi je bilo stalo više. Znao sam da sam dao najbolje od sebe, da svi budu sretni. Jedino nekako u tome sam ja bio nesretan….

Ponekad je potrebno otvoriti novu knjigu. Otvaranje samo nove stranice koje su povezane sa starim stranicama nije dovoljno.

Nova knjiga

1.6.2016. preselio sam se u Köln. Novi grad, nova sredina, nova tvrtka, novi stan, novi ljudi, nova energija. Ispočetka sam se masovno gubio u novom gradu. Sve je puno autocesta, sve je puno nepoznatog. No kroz par dana naučio sam se snalaziti, pronašao trgovine, pronašao optimalnu rutu do posla. Naspavao sam se. Prvi put u tri godine sam se zaista naspavao. Jutrima sam se budio bez pritiska u prsima, bez jutarnjeg tlaka 150-110, bez straha kako ću danas poslovati i kakvo me sranje čeka.

U prvih mjesec dana toliko sam se udaljio od svega onoga što me je mučilo u Osijeku da sam se pitao: Kruno, Idijote jedan jebeni, jesi li se ti stvarno morao dovesti toliko nisko da se pogubiš i da završiš na antidepresivima? Što ih nisi sve ranije poslao u 3pm spakovao prnje i otišao negdje gdje te neće nitko na dnevnoj razini silovati u zdrav mozak?

IMG_4159

Moj mir

Smirio sam se, nevjerojatno sam se smirio… do toga da više ni sam sebe ne prepoznajem. Na provokacije koje dobivam putem mejla, poruka, poziva jednostavno više ne reagiram. Svi iz prošlog života su mi na “shitlisti“. Kad dobijem poruku, pročitam, i stavim sa strane. Ne želim si kvariti teško zasluženi mir. Nitko, ali baš nitko više nije vrijedan mog mira, i mojeg blaženog stanja, općenito, više nitko nije vrijedan mene. Netko mi je davno rekao “Voli sebe prvo!“. Nisam shvaćao što to znači onda, ali danas, 15 godina kasnije od te rečenice napokon shvaćam da ako ja nisam u miru, ni sve ostalo ne može biti oko mene.

Pao sam, ustao sam se. Nije kraj. Igramo novo poluvrijeme. Ovaj put drugačije. Ovaj put po mojim pravilima. Ovaj put bez dopuštanja da želje drugih ljudi utječu na mene. Moja želja je mentalni i duševni mir. Postigao sam ga. Bez kompromisa ovaj puta.

 

Ostavite komentar

Ako vam je ovaj članak bio dobar, ostavite neki komentar 🙂 ili se pretplatite na RSS kanal.
Krunoslav Ris
Umjetnička duša. programer, gurman i filantrop. Radi i živi u Osijeku. Nekad je bio samo programer, a danas se više zanima za poduzetništvo,marketing i društvene mreže. Gadgeti ga oduševljavaju otkako je koristio prvi Atari 2600, a posebno se voli klanjat Mac kultu.