Kreativna industrija: Osijek – Niš, paralela

U razdoblju od 04.12.2015. do 06.12.2015. sudjelovao sam konferenciji kreativnih industrija u Nišu (Republika Srbija). Potaknut kreativnim mladim ljudima koje sam tamo upoznao počeo sam na povratku za Osijek razmišljati koji su faktori potrebni da zaživi kreativni potencijal (industrijski), u gradu koji je tipično-balkanski sjeban od strane privatizacije, politike i pljačke tijekom perioda od skoro 30 godina.

Grad Niš kojeg sam vidio nije ništa drugačiji od Grada Osijeka, ili možda Banja Luke, Mostara, Skopja, gdje caruju ljudi koji su do prije par godina nosili opanke i radili pomoćne poslove a onda preko noći postali elite koje kroje budućnost 30-40% nezaposlenog stanovništva i provodeći aktivnu politiku protjerivanja van zemlje svih sposobnih mladih diplomiranih kadrova s upitnim diplomama.

Industrija uništena, radna mjesta izgubljena, budućnost upitna. Ali. Ali ipak, doživio sam nešto što u toj zemlji Srbiji što rijetko viđam po startup konferencijama u RH ili vani na zapadu. Što? Što je to tamo toliko drugačije nego kod nas? Za početak odnos prema samom poslu ali i koncept same konferencije u kojoj su “upgrenuti” mladi ljudi preko mreže tzv. ambasadora (mladi ljudi srednjoškolskog i studentskog uzrasta)  da promijene pogled sredine na negativnu stvarnost koja ih slobodno mogu reći desetljećima okružuje.

KRENI – Konferencija kreativnih industrija – tko sam ja 🙂

Kako su to napravili? Afirmativnim pristupom prema sredini u kojoj se nalaze pokazujući svjesnost da je situacija loša, al ida se uz minimalne napore (čak ne i prevelike financijske) stvari mogu pokrenuti na bolje. Ti mladi ljudi su svjesni da je situacija loša, i da je vjerojatno da ne može biti gora, te da štogod naprave mogu samo popraviti situaciju. Kako to mogu popraviti situaciju? Pa počevši od najjednostavnijih stvari tipa micanje s ulice i birtija u alternativna mjesta gdje provode vrijeme i gdje pokušavaju pokrenuti lokalnu zajednicu da osvijesti potrebu za recikliranjem ili da upozore sugrađane da svaki četvrti mladi čovjek u dobi između 15 i 24 godine je bio pod utjecajem opojnih sredstava.

Samomotivacija ili motivacija

Nisam siguran da sam čuo za neke inicijative gdje su mladi ljudi studentske dobi u RH bili zainteresirani za bilo što drugo osim za svoje vlastite potrebe (faks, izlasci, društvene mreže, kave, shopping itd…), nek mi Bog oprosti ako nisam u pravu 🙂 . Nadalje, bezvoljnost lokalne (u RH) omladine koja je toliko drska da ne želi ni osnovne norme ponašanja usvojiti prilikom traženja posla me je toliko počela ljutiti da se jednostavno ne mogu kontrolirati i ne mogu shvatiti da je čak problem napisati i kvalitetno motivacijsko pismo prilikom slanja otvorene zamolbe za posao, dok u susjednoj nam državi mladi koji zaista žele raditi proaktivno traže studentske prakse SAMO DA NAUČE ili da se povežu s ljudima s kojima mogu zasnovati poslovni odnos.

KRENI

KRENI – Konferencija kreativnih industrija

Bio sam u prilici mentorirati nekoliko startupa u posljednjih godinu dana, i kod svakog sam čuo gotovu istu stvar, a to je: “Mi imamo super ideju, mi želimo vreću para po uzoru na firme koje su dobile novac (uvijek jebeno aludirajući na Farmeron Shoutem, Bellabeat itd… i dok ne dobijemo tu vreću love koju sam pomenuo neću kurcom maknuti da svoju ideju realiziram! Amen!”. O jebote, kakva zabluda. Meni nije jasno kako mladi kod nas ne vide da pokretanje bilo kakvog projekta znači dugogodišnje odricanje, rad, red, disciplinu i hrpu samomotivacije te najbitnije VJERU u sebe i svoj projekt.

Da se razumijemo, situacija u RH je daleko bolja od one u Srbiji (u financijskom smislu), lakše je doći do novca, poznanstava, konferencija itd… no imam osjećaj da su oni više “nabrijaniji” i proaktivniji te da bi se lako moglo dogoditi da uz dobar i kvalitetan financijski zamah preskoče RH u narednih 3-5 godina. Iskreno, ja sam OK s time, nemam problem s tim ni malo, samo realno gledajući mislim da današnjoj omladini treba jedna šok-terapija da shvate da nisu Bogom dani i da se spuste malo na zemlju. Svijet nije lepršav pun ružičastih boja u kojoj će se država, starci, netko-treći pobrinuti za njih. Ja prvi više neću, ne zato što  sam umišljeni poduzetnik, nego zato što mi se neda tratit više moje dragocjeno vrijeme na slučajeve kojima je to dobra zajebancija da se druže s nekim, a pri tome ne razmišljajući da netko daje nešto neprocjenjivo, a to je svoje znanje, vrijeme, iskustvo, i poznanstva.

Više prednosti, manje rada

Kako sam rekao da ja više neću, siguran sam da će to isto reći i većina mentora-poduzetnika u RH koji su do sada volontirali i utrošili sate i sate svog vremena (neki su čak davali investicije) u projekte koji su u startu imali jako dobru perspektivu, ali su zbog lijenosti ideotvoraca završili u ropotarnici povijesti.

Okladim se da se napravi startup hype s resursima koji su dostupni u zapadnoeuropskim zemljama u BiH, Makedoniji i Srbiji da bi rast njihovih kreativnih industrija rastao 20+% na godišnjoj razini. Zašto? Zato što oni nemaju alternativu! Zato što pokazuju da žele učiti i samo da im treba prilika koju rijetki imaju!

Kreativna industrija

Kreativna industrija šest je puta veća 
od telekoma! Europska kulturna i kreativna industrija (KKI) impresivna je gospodarska grana čijih je sedam milijuna zaposlenika lani ostvarilo 535,9 milijardi eura prometa, odnosno 4,2 posto BDP-a Europske unije.

Kulturna i kreativna industrija, u koju spada 11 sektora u rasponu od novina i knjiga do videoigara, filma i glazbe, pravi je protuotrov za naše gospodarske probleme. Ta industrija ima potencijal da Hrvatsku izvuče iz krize, jer pokazuje veliku otpornost na gospodarska kretanja – kad BDP pada, ona raste. U EU se u vrijeme krize, od 2008. do 2012. godine, godišnje broj radnih mjesta smanjivao po stopi od 0,7 posto, dok u kulturnoj i kreativnoj industriji po toj istoj stopi zaposlenost raste. KKI je po broju zaposlenih treća najvažnija grana EU, tek neznatno slabija od ugostiteljstva, a jača od industrija prehrane.

Kako stojimo u RH?

Kreativne i kulturne industrije u Hrvatskoj ostvaruju 15 milijardi kuna prihoda, zapošljavaju 124 tisuće ljudi te su drugi po veličini sektor u Hrvatskoj po udjelu prihoda u BDP-u (3,5 posto), istaknuto je u utorak na predstavljanju rezultata nacionalne “Studije mapiranja sektora kreativnih i kulturnih industrija” koju je izradio Ekonomski Institut u Zagrebu.

Wake up omladino, prihvatite se posla. Svatko od vas ima (neki) potencijal u sebi, svatko od vas može stvoriti novu vrijednost koju može prodati na tržištu! Zapamtite svaka roba ima svog kupca, a tržišni potencijal je ogroman!  Računala i internet i smartphone svi imate. Online servisi su također dostupni! Poduzetnici kroz razno razne mreže inkubatora su također na raspolaganju. CoWorking prostori su također prisutni samo što zjape prazni (pitam se zašto?).  Vlada je donijela uredbe da svatko može otvoriti od paušalnog obrta, preko jednostavnog d.o.o.-a do d.d.-a. Za internacionalni rad čak ne morate izaći ni iz sobe, i puno vam je lakše otići i u Austriju, Mađarsku, Nizozemsku, SAD, nego vašim istočnijim susjedima.

Nemate izgovor, jednostavno nemate…..

Nešto što sam našao na portalu dnevnik.hr:

“U godinama recesije kada je bruto dodana vrijednost cjelokupnog poslovnog sektora u Hrvatskoj bilježila pad od 4,7 posto, ona je u kreativnoj i kulturnoj industriji porasla 3,5 posto. Činjenica je da se taj sektor pokazao otpornijim na recesiju od ostatka gospodarstva. Razlog je nova paradigma u gospodarstvu s fokusom na male i kvalitetne timove ljudi, ulaganje u njihovo obrazovanje i u specijalizirane proizvodnje. Sami rezultati mapiranja ukazuju da postoji još značajniji prostor za ekspanziju sektora i dinamiziranje aktivnosti, a time i za povećanje zaposlenosti u ovoj probitačnoj gospodarskoj industriji”, istaknula je Ivana Nikolić Popović, predsjednica HUP-ove Koordinacije kreativnih i kulturnih industrija. (Hina)

Zašto cijeli ovaj tekst i svu ovu usporedbu zaslužno je ovo:

Screen Shot 2015-12-08 at 7.22.33 PM

Screen Shot 2015-12-08 at 7.22.59 PM

Nadam se da sam bio prilično jasan, i prilično direktan u tome kolika je razlika u mindsetu između dvije susjedne države. S nadom u bolje sutra i da će doći do željenih promjena pozdravljam vas do sljedećeg bloga 🙂

Ostavite komentar

Ako vam je ovaj članak bio dobar, ostavite neki komentar 🙂 ili se pretplatite na RSS kanal.
Krunoslav Ris
Umjetnička duša. programer, gurman i filantrop. Radi i živi u Osijeku. Nekad je bio samo programer, a danas se više zanima za poduzetništvo,marketing i društvene mreže. Gadgeti ga oduševljavaju otkako je koristio prvi Atari 2600, a posebno se voli klanjat Mac kultu.