Koliko si mozete priustiti da izgubite?

Da se odmah ogradim od naslova, ovo vrijedi samo za domaće klijente, inozemni klijenti vam vjerojatno sve ionako plaćaju avansno. Započnimo s jednom komedijom koja se na kraju pretvorila u dramu s još uvijek neizvjesnim završetkom. Sredinom osmog mjeseca zazvoni telefon. Klijent, nazovimo ga gosp. X pita može li iz Zagreba doći da nam predstavi projekt koji želi da napravimo. Za 4 sata se pojavio u Osijeku i mi smo kao fina poslovna gospoda potpisali NDA, saslušali ideju i pristali na izradu, potpisali ugovor i definirali rokove plaćanja. Također prema PS-u i prema blogu koji sam prije napisao, definirali rokove, stavili zahtjeve na papir itd…

Dakle ništa posebno, standardna projektna procedura. No,međutim, pojavio se prvi rok za plaćanje (jer smo definirali rokove koji su se prema ugovoru trebali poštovati, znači da isplata ide svakog petog u mjesecu). Gospodin X. je dan ranije došao iz ZGB i donio uređaje koji će trebati u projektu, ispričao još koju junačku priču i uz stisak ruke i fiš u Kopačkom ritu fino smo se pozdravili.

Kronologija neuspjeha

07.09.2012.

Love nema ni od korova, nekoliko poziva, poruka i mejlova klijentu, ali naravno bezuspješnih. Nakon 4 dana klijent se javlja, ispričava se, imao je smrtni slučaj u obitelji. Ok, mi se ispričavamo što smo bili dosadni, pravdamo se da trebamo platiti ljude koje smo dodatno uzeli za potrebe projekta, itd… Klijent nas zove u Zagreb k sebi, ima još jedan bolji projekt u koji su uključene medijske kuće. Ogroman projekt s vrlo kratkim rokom.
Unatoč neplaćenoj prvo tranši, mi preuzimamo i drugi projekt. Projekt za koji smo dobili Flow Chart dijagram, Mockup dizajna, opis funkcionalnosti, ma manje više – sve. Budući da smo uzeli prethodni projekt koji je financijski stvarno isplativ, ovaj projekt smo namjeravali naplatiti pola realne cijene, i kako vizavi dobrih poslovnih odnosa, suradnje itd. Napomenuli smo zašto će taj projekt koštati manje, nego bilo gdje dalje.

Klijent se zaklinje na svoje prvorođeno dijete da će od sada (15.09.2012) pa na dalje sve biti uredno plaćeno, samo da se strpimo koji dan. I stvarno, nakon nekoliko dana, “legla” je 1/4 dogovorene sume za prvu tranšu (dakle 1/10 ukupne sume projekta), doduše uplate su bile  malo rascjepkane, svaki dan po malo, tijekom tjedan dana.

05.10.2012.

Dakle mi smo svoj dio posla odradili vrlo korektno, i prije definiranih rokova smo imali napravljene klikabilne prototipove. Projekt je odlično išao. Svi su radili svoj dio posla i taj dio (barem što se tiče BetaWare-a nije bio sporan). Budući da je 05.10, trebala bi ići druga tranša za projekt. U međuvremenu šaljemo klijentu što smo napravili, a on to pokazuje svojim “investitorima”. Nakon dva dana, javlja se i kaže da su za drugi projekt investitori promijenili funkcionalnost, a da je rok ostao isti, i dok to ne napravimo neće nam biti plaćeno.

Ucjena, nevjerica

Skupili smo se u uredu i vidno razočarani razmišljamo što dalje. Dosta smo uložili u projekt vremenski, a i financijski. Nije nam za stat. Nije nam za nastaviti. Nakon kraćeg vijećanja odlučujemo se za nastavak projekta. Pritisak je nevjerojatan, ulažemo maksimalno truda da stignemo rok, i naravno uspijevamo u tome.

Šaljemo klijentu da vidi što smo napravili, no on doslovno traži “dlaku u jajetu”. U prijevodu: za dogovoreni i definirani “Demo” software on odjedamput traži potpunu i punu funkcionalnost, jer po njegovom mi smo već to trebali napraviti i “Šta se zajebavamo?! On gubi novce zbog nas!”

Da se vratim na prvi projekt, koji je odvojen od drugog i dalje fino ide, prema planu i programu.  Opet stiskanje za drugi projekt, prekovremeni, vikendi, beskonačno duge konferencije u kojima se razgovara  povišenim tenzijama, nema više finog razgovora.

30.10.2012 – Klijent još uvijek nije platio dogovorenu sumu niti za prvi projekt, a kamoli za drugi projekt.
02.11.2012 – Konačno smo se usuglasili da je drugi projekt to što se tražilo, konačno nema niti najmanje zamjerke. Umjesto “Demo” software-a, mi smo napravili “skoro” kompletnu funkcionalnost. Ali sada se smanjuje za skoro mjesec dana rok za prvi projekt i traži  dodatna funkcionalnost za taj prvi projekt, jer klijent ide na neki međunarodni sajam i želi da je to sve gotovo.

Mi pristajemo, ali tražimo isplatu. Klijent govori da će biti do kraja tjedna. Zovemo ga 09.11.2012. i pitamo: ide li transakcija, moramo znati, imamo ljude za platiti, PDV državi, svašta nešto, odgovor je: “U ponedjeljak 100%”.

Prošao je ponedjeljak. Nismo ga nazvali, nismo ga čuli, a nije se ni javio…..

15.11.2012. – “Dan D”

Nakon 10-ak bezuspješnih poziva, klijent se javlja, ispričava se, kaže da su ga “investitori” zaje*ali i da ništa od para. Da se strpimo! I tako, nakon kratkog razmišljanja, odlučili smo pogledati što pravno možemo učiniti.

  1. Tužba – nakon savjetovanja s odvjetnikom – rekao je da možemo tužiti, ali da ćemo se naplatiti za minimalno 6-8 mjeseci
  2. Faktoring – otkup / prodaja duga. Nakon kontakta s nekoliko kuća koje se bave faktoringom odustali smo od ideje, jer i jedna i druga strana mora pristati na ovo. Što u njegovom (klijentovom) slučaju neće ići, jer ne pristaje na potpisani i ugovoreni iznos.

Budući da nam niti jedna opcija nije odgovarala, napisao sam ovaj mejl, s time da sam našao i email od investitora (jer se jednom spojio da testira software). U emailu je stajalo ovo:

Pozdrav,

dakle samo da zakljucimo danasnji razgovor:

XXXXX (ime projekta) (nakon dodatnih zahtjeva koji nisu bili predvidjeni po vasem za prvu fazu, jel u dokumenti imam tocno definirano sto ide i kada ide i do kada mora biti gotovo) nisu napravljeni, a po nama jesu kompletan demo ukljucujuci jezik (engleski) je gotov ali nije isporucen. Ne radi jos samo xxxxx preko xxxxx. XXXXX (ime projekta) radi!

  • XXXXX (ime projekta)  – dogovoreno u zagrebu 16.10.2012 da nece biti xxxxnego sve ce biti serverska aplikacija. Server dio na 60% gotov.(ovo je također bila “On the Fly” promjena), Webstranica dizajnirana, čeka da se postavi na internet.
  • XXXXX (ime projekta br 2) , 3x pravljene promjene u dizajnu, i funkcionalnosti, Frontend (korisnicki dio kompetno funkcionalna) BackEnd kompletno funkcionalan (svaka XXXX moze dobiti svoj account i moze dodavati svoje vlastite sadžaje XXXXX (ime projekta) Nije napravljeno povezivanje s XXXX gatewayom i jos neke sitnice, ali prema izvornom planu i programu kojeg smo dobili uz ogromne promijene mi smo svoj dio odradili.

Uz ogroman pritisak koji ste nam nabili, i dodatne ljude koje smo morali uzeti da stignemo vase silne promjene na nedefiniranim projektima odraditi, odbijali smo naplative projekte od kojih mozemo normalno kao firma funkcionirati.

Maksimalnu strpljivost smo pokazali prilikom neizvršavanja potpisanih i ugovorenih obaveza s Vaše strane, no unatoč obećanjima obveze nisu izvršene, zbog čega se BetaWare d.o.o. kao firma našao u financijskom gubitku i problemu.

Iskreno mi nije jasno zašto projekt nije s Vaše strane zaustavljen i stopiran još u 9. mjesecu ako nije bilo novca? Nego ste unatoč tome i dalje izvršavali pritisak, te nas na ucjenjivački način tjerali da završimo s poslom?

Zbog svega ovoga, BetaWare d.o.o. te ja kao vlasnik otkazujem svaku daljnju suradnju s Vama do izvršenja ugovorenih obveza, a dio računa koje smo izdali prebacit ćemo na Alfa – Faktoring d.o.o. (XYZ 000kn) tek toliko da nemamo gubitke koje su nastali zbog vašeg nesavjesnog vođenja projekta.

Meni je iskreno žao što ste nas doveli do te situacije, ali ja imam odgovornost prema ljudima koji rade za mene, prema državi a i prema svojoj obitelji koja jede kruh koji ja zaradim! Mi smo mala firma, i mi ne možemo kreditirati ovako zahtjevan projekt!

Pisanu obavijest o otkazu ugovora, kao i source koda svega što je do sada napravljeno, dobit ćete na tvrtkinu adresu

Kopernikanski obrat

Tri minute nakon poslanog mejla zvoni mobitel. Gospodin koji je nazvao predstavio se, objasni tko je i što je i rekao je da je on investitor projekta. Gospodin je dugogodišnji poznanik našeg klijenta i ne može vjerovat zašto prestajemo raditi. Gospodin investitor mi nakon 25 minuta objašnjavanja i ispričavanja govori da hitno dođemo u Zagreb da nam objasni kompletnu situaciju. Također nam se kune da je kompletan iznos za projekt bio uplaćen klijentu još 03.07.2012. (pokazao je i uplatnicu s naznačenim iznosom i datumom)

17.11.2012. Zagreb, na sastanku s investitorom zaključujemo da nastavljamo s projektom, potpisujem novi ugovor i nove rokove plaćanja. Gospodin investitor ne može telefonski doći do klijenta, da mu klijent objasni zbog čega je prevario i nas i njega, također, još jedna bitna stvar: rok za isporuku projekta je bio 1.9.2012. no mi smo za njega saznali i počeli raditi tek 20.09.2012.  Dakle, klijent je od investitora novac dobio dva mjeseca prije nego je nama došao s projektom, novce je potrošio, a nas je ucjenjivao.

Reakcija i antireakcija

Budući da smo shvatili da nas sve zajebava (ovo je čisto hrvatski izraz, i nema smisla da ga korigiram s nekom drugom riječi) napravili smo nešto što smo trebali ODMAH. Spojili smo se na Poslovnu Hrvatsku i pogledali kako dotični gospodin klijent diše.
Dotični gospodin, je imao 4 firme, od koje su 3 u blokadi i zatvorene, a ni ova četvrta nije baš sjajno. Dotični gospodin je na listi poreznih dužnika, dotični gospodin je tipični hrvatski poduzetnik, koji se vodi kredom “Bolje da ja zajebem druge, nego da drugi zajebu mene“. Što smo naučili za budućnost?

  1. Kod potpisivanja ugovora (koji po našem zakonu baš ništa ne vrijede, jer su vrlo lako osporivi na bilo kojem sudu), treba tražiti unaprijed, iste sekunde nekakvu garanciju. Zadužnicu? Pola uplate? Prvorođeno dijete? Bilo što, što je materijalno.
  2. Provjeriti klijenta na listi poreznih dužnika, provjeriti njegove tvrtke te njihov bonitet.
  3. Pokušat se raspitati o klijentu kod prijatelja poduzetnika ili kod bivših klijentovih kupaca.

I jedno grubo pitanje Vladi RH, zašto se u našoj domovini ne bi osnovala agencija ili osiguravajuća kuća koja bi garantirala malim poduzetnicima naplatu (uz određenu proviziju)? Ili još bolje, zašto ne bi sudovi bolje i brže odradili svoj posao kada je u pitanju naplata? Tvrtke kao što je BetaWare ne mogu čekati pravomoćnu presudu (10-15 mjeseci) da dobiju svoj novac.

Tvrtke moraju platiti PDV, moraju platiti radnike, jer u suprotnom se mogu naći u blokadi, što automatski povlači ključ u bravu i radnici na burzi! Poduzetnici, kao klijent iz naše priče, ne bi više nikad trebali voditi tvrtku, trebali bi se pronaći iza rešetaka zbog gospodarskog kriminala! Jer po cijelom ovom epilogu, za 1. projekt nećemo nikada biti plaćeni i sav taj trud i rad nam je otišao u vjetar.

Startupi, čuvajte se “poduzetnika” koji su slatkorječivi i koji će vam obećati i potpisati sve što poželite samo da počnete raditi. Osigurajte si bilo kakvu garanciju plaćanja, barem da imate da podmirite osnovne troškove prema državi i radnicima koji su radili na projektu.

OVAJ BLOG JE NASTAO ISKLJUČIVO KAO POUKA SVIM MALIM TVRTKAMA KOJI TREBAJU PLIVATI U MORU KOJE SE ZOVE PODUZETNIŠTVO NA HRVATSKI NAČIN.

Ostavite komentar

Ako vam je ovaj članak bio dobar, ostavite neki komentar 🙂 ili se pretplatite na RSS kanal.
Krunoslav Ris
Umjetnička duša. programer, gurman i filantrop. Radi i živi u Osijeku. Nekad je bio samo programer, a danas se više zanima za poduzetništvo,marketing i društvene mreže. Gadgeti ga oduševljavaju otkako je koristio prvi Atari 2600, a posebno se voli klanjat Mac kultu.