Keep Cool, sve je samo koincidencija

Prije nekoliko mjeseci sam pogledao film The Adjustment Bureau (Nemogući susreti, kako je prevedeno kod nas) s Matt Damonom koji je ostavio na mene dosta dobar utisak. Toliko dobar da ga se često sjetim, tj kad god se nađem u nekoj od situacija  (dakle nemoguće situacija koje su se baš “poklopile“), na koje nisam prije obraćao pozornost. Tj. da su nemoguće stvari i nemogući susreti ostvarili. Čovjek se zapita, postoji li stvarno neka “viša” sila koja upravlja svime što postoji, ili je stvarno samo slučajnost?

Kako sam u nekom totalno zbunjujućem razdoblju u životu, u kojem ništa nije onako kako sam navikao u svojih 35 godina, događa mi se da me situacije jednostavno izbace iz moje zone komfora, tj. uzrujavaju me, a samim tim me pravim nervoznim i odmah mi povuku 501 negativnu misao. Počeo sam si govoriti, keep cool, nemoj se uzrujavati, nije to ništa, nemoj brijati negativu, sve se događa s nekim neobjašnjivim razlogom. No, nekako imam taj mali paranoični glas u glavi da nije ok, da me situacije u kojima se nađem zavaravaju i da se sekiram s razlogom.

Paranoja je zeznuta stvar. Pogotovo kad je čovjek bez informacija (ili s poluinformacijama) i sam sa svojim mislima. Pretpostavljam da je ta paranoja izazvana svim iskustvima koje sam do sada prošao, no ni sam ne znam zašto unaprijed sam sebe maltretiram i pretpostavljam da će ishod po mene biti negativan?

Dakle, ovaj blog pišem isključivo da sam sebi pokušam objasniti da se nije cijeli svemir urotio protiv mene, te da sve ono što se događa oko mene je povezano i isprepleteno s nizom objašnjivih situacija, koje meni djeluju totalno neobjašnjivo. Neki će reći karma. Neki će reći slučajnost. Možda. Nisam baš siguran da vjerujem u tu karmu na način kako su nam predočili, jel da je tako pola zlih ljudi bi bilo spaljeno gromom. Ako ne pola onda barem “oni” (uf kako volim reći “oni” a da svi znaju na koga mislim) na Markovom trgu bi bili sakati ili kljasti. Štogod. Nije da ja mislim da su zaslužili (što jesu, ali to je neka druga tema).

Zamislite ovakvu situaciju; razbolite se negdje daleko od kuće. Doktora nema baš na ćošku “iza ugla“.  Trpite danima. Svakim danom vam je sve gore. I taman kad ste mislili kako ćete doći do doktora, kolega vam kaže da ide kod doktora na pregled u grad 60 km od vas. ALAAARM. Ok, ovo je došlo u pravo vrijeme. No, nije to jedina slučajnost, idemo dalje. Dođete kod doktora, u ambulantu (u kojoj je prosjek čekanja 3h), a ona prazna. Nema nikog. ALAAAARM broj 2. Ok, idemo dalje, budući da imate dežurne liječnike koji su različitih specijalizacija koje rade na razini cijele ambulante, pa ako je nešto hitno šalje se u bolnički centar ako mu to nije domena, i taj liječnik je baš specijalizacije koja vama treba. OMG, pa nevjerojatno. Ok, popalio se i treći alarm.

U biti, isto takve koincidencije mogu povezati i s mojim micanjem iz RH. Onog momenta kada sam poželio jaaaako da odem, da se maknem iz situacije u kojima sam bio otvorilo se minimalno 4 opcije. Vjerujem da bi bilo i više opcija da sam malo više “kopao”. No, da ne duljim sada previše, pokušao sam vidjeti što je bilo sve potrebno da se “potrefi” da moj doktor (baš taj koji mi je trebao) bude na svom radnom mjestu.

Pokušao sam pronaći značenje riječi koincidencija / slučajnost, pa kaže:

slučajno vremensko podudaranje dvaju ili više događaja koji nisu ni u kakvoj vezi

Dakle, kako da nazovem ovo na što sam počeo obraćati pozornost u zadnje vrijeme? Imam kao i vi još bezbroj primjera stvari koji su se kao “slučajno” dogodili, a u biti nisu.

No, nekako mi to sve nije dalo mira i morao sam i dalje istraživati, i tako sam naletio na ime Carl Gustav Jung (švicarski psiholog i psihijatar). Gospodin Jung je po onome što sam pročitao od dostupne literature na internetu se bavio cijeli život prikupljanjem i proučavanjem primjera naizgled nemogućih koincidencija (Veliki umovi jednako misle).

U jednom od svojih eseja, Jung je tvrdio da se slučajnosti češće događaju nego što to teorija vjerojatnosti može i predvidjeti. Kako po teoriji vjerojatnosti neki događaj nema izgleda da se desi, a on se ipak odigra, Jung je smatrao da je to djelo nepoznate sile, koja teži ka uspostavi sveopćeg reda. Onda je uveo termin sinhronicitet, kojim je pokušao imenuje pojavu kada se naizgled nepovezani događaji javljaju u nekoj neočekivanoj vezi jedan za drugim.

Sinkronicitet je termin kojeg je uveo Carl Gustav Jung u svom članku “Duh psihologije” (Der Geist der Psychologie-Eranos Jahrbuh XIV, 1946.) a podrobnije razradio u svom djelu – “Sinkronicitet kao princip akauzalnih veza” 1950. Njime nastoji objasniti istovremenost dvaju smisaono akauzalno povezanih događaja, odnosno istovremenost gdje koincidira izvjesno psihičko stanje s jednim ili više vanjskih događaja koji se javljaju kao smisaone paralele prema trenutnom subjektivnom stanju. Zbog oznake istovremenosti odabran je naziv sinkronicitet, s njime se označava hipotetski faktor objašnjenja koji se ravnomjerno suprotstavlja kauzalnosti. Pojam se tako razlikuje od sinkronizma, koji predstavlja samo istovremenost dva događaja.

Drugim riječima, upravo neobične podudarnosti koje su teorijom vjerojatnosti bile nemoguće, svjedoče nam da postoje nevidljivi i za nas nepoznati mehanizmi pomoću kojih sve funkcionira. Da nije možda Bog?

#goodmorning #cabincrew #upinsky #aboveclouds #365positivethoughts #etihadcrew

A photo posted by Krunoslav Ris (@krunoris) on

Na koji način utječemo mi na svijet oko nas, kao i na koji način provociramo situacije, te koje to sile izlaze iz nas da privlače ili odbijaju određene događaje nisam uspio izguglati. Teško mi je povjerovati da je baš sve zapisano i da mi živimo po nekoj mapi koju je netko negdje zapisao (tko?). Ako ćete mi reći Bog, siguran sam da ima Njegova Svetost pametnijeg posla nego da odlučuje hoću li danas popiti kavu ili čaj.

Moj mozak nije na toj intelektualnoj razini da uopće shvati to, ali evo desila se još jedna situacija koja mora da je “slučajnost”. Let iz Abu Dhabija za Johannesburg tvrtke Etihad. Od šest stjuardesa koje se nalaze u avionu, jedna je iz Banja Luke, i imamo zajedničke prijatelje. Napričao sam se s njom, i skratio si vrijeme, u konačnici napravio #selfie No, kako smo baš nabasali jedno na drugo? Kako smo se upustili u razgovor? Hmm… slučajnost? Nema šanse…..

I da, nisam si objasnio 🙁

 

Ostavite komentar

Ako vam je ovaj članak bio dobar, ostavite neki komentar 🙂 ili se pretplatite na RSS kanal.
Krunoslav Ris
Umjetnička duša. programer, gurman i filantrop. Radi i živi u Osijeku. Nekad je bio samo programer, a danas se više zanima za poduzetništvo,marketing i društvene mreže. Gadgeti ga oduševljavaju otkako je koristio prvi Atari 2600, a posebno se voli klanjat Mac kultu.