Dobre namjere

Pomozi sirotu na svoju sramotu?
objašnjenje: Ne pomaži siromašnom jer je on sam kriv što je siromašan.

Uzmemo li Jean Paul Sartreovu izjavu: “Nekima se može pomoći samo tako da im se ne pomaže.” te ju suprotstavimo izjavi Thomasa Alva Edisona: “Ono što nam najviše nedostaje u životu, to je netko tko bi nas prisiljavao da činimo ono što možemo.” – hoćemo li lagano zablokirati?

Vjerojatno hoćemo. Zašto je to tako? Vjerojatno zato što je iznimno teško stati iza svojih sranja, pogledati istini u oči, priznati samom sebi i svima ostalima: “Da, zaje*o sam, hebite me, idemo dalje.”  Druga izreka se vrlo lako može prenijeti u male timove jer ste vi kao poslodavac socijalno osjetljivi, i 50000000x idete i na svoju štetu i štetu firme kako bi radnik bio sretan.

Imam nekoliko dobrih primjera, ali izdvojit ću jedan koji me naučio pameti za cijeli život. Bio je to dosta dugotrajan i na kraju bolan dodir sa stvarnosti osobe koja me je po prvi put u životu tužila sudu optužujući me za svoj nerad, svoju nedisciplinu i tipičan hrvatski sindrom “Boli me k… i za posao i za sve“, ne želeći napredovat, raditi na sebi i kriveći okolinu za svoje vlastite neuspjehe.

pierre-marechal

Sud

Svi smo mi krivi što u našem zanatu (da dobro ste pročitali, zanatu) treba gledati tutorijale, čitati blogove, učiti raditi, svakodnevno se usavršavati. Svi smo mi krivi i što nas klijenti (ti prokletnici) muče kojekakvim novotarijama, željama, čestitkama i pozdravima (za koje nas btw. plaćaju), pa eto mi kao firma moramo dodatno ugrijati stolicu kako bi ispoštovali njihove zahtjeve.

Zanimljivo je da kad se plaća i dobije (da da, dobro ste pročitali, neki ljudi dobivaju plaću, ne zarade je (osim onih govnara po državnoj upravi oni po defaultu dobivaju) na vrijeme ni onda ne valja, jer po riječima te osobe “Plaća je adekvatna mome znanju.”, e pa nije! Kod nekih osoba postoji takozvani sindrom zaglupljivanja i cold reseta koji se ponavlja ciklički iz tjedna u tjedan. Uči se od ponedjeljka do petka, i onda eto dođe taj vikend u kojem se u dva dana napravi kratki spoj u mozgu pa se sve ono (malo) naučeno zaboravi.

Ne bi ni to bio problem, problem je očigledno u obrazovnom sustavu RH što je takvoj osobi dopustio da završi visoko-cijenjeni tehnološko-znanstveni fakultet i dodijelilo joj diplomu i titulu inženjera. Aloooo “inženjera”, pa hebote zbog takvih “inženjera” se mi nalazimo u takvom teškom ku*cu kakvom jesmo. Ista ta fina i uvažena gospoda “inženjeri” postaju jednako sposobni političari, ministri, predsjednici itd.. i povedu ovu “Lijepu našu” ravno u …. u … u…

Dotična osoba (koja me je tužila zato što sam joj dao otkaz zbog niza situacija i problema s radom i radnim navikama) je, ono što me najviše boli, rekla sutkinji (časnoj i uvaženoj spodobi koja me je odmah čim sam ušao svrstala u još jednog od “onih” poduzetnika koji iskorištava ovaj napaćeni narod kako bi vozio Mercedes ili BMW), “On je meni rekao, guuglaj!” Pa zamislite molim Vas! “On, (valjda ja), meni rekao guuglaj, za svaki problem!” Pa molim vas, znate li vi časni sude u današnje vrijeme koji je to hebeni napor? Znate li da u prva tri rezultata dobijete rješenje s primjerom? Znate li? I naravno, onda idiotu od sutkinje moraš dokazivati da taj posao i da to radno mjesto vrlo lako radi dijete u srednjoj školi na praksi, žmireći (da napomenem, svjedok je bila osoba koja je radila isti taj posao sa završenom trogodišnjom trgovačkom školom).

Screen Shot 2014-06-23 at 15.04.26

Nije mene ta osoba tužila zato što sam ju mjesecima molio da se urazumi, zato što sam joj dodjeljivao mentore, zato što sam kao firma plaćao dodatne edukacije koje su bile tražene. Ne, nije zato. Ta osoba je mene tužila zato što nije mogla dopustiti sama sebi da prizna da je previše lijena da zagrije stolicu i da nauči minimalno što je potrebno. To je bio problem…. sve ostalo je bilo ok. Lakše je bilo reći, pa Kruno je kreten, on je mene tjerao da radim i svetkom i petkom  i to sve zato što po procijeni vremena koje mi je procijenio na 12 sati (iako drugi developeri odrade to za 3 sata), meni treba tri radna dana ili više, jer eto sustav je zastario, klijent je kreten, zemlja se vrti…

Službena sudska presuda je:

Da sam izgubio, što ste mislili da sam dobio? Jedino što danas poduzetnici mogu dobiti makar bili milijun puta u pravu je po džepu.

Ono što sam naučio za vijeke vjekova je:

Sporo zapošljavaj, brzo otpuštaj!

Dobre namjere

Put do pakla popločen je dobrim namjerama. Prošlo je vrijeme kada je sve bilo ružičasto, kada su vas kolege mogle pokrivati, kada ste se stopili u masi. Danas ili jesi ili nisi, nema trećeg. Ni mene država, klijenti (oni pogotovo) ne štede. I kod njih, ili jesam ili nisam. Nema trećeg.

Zemlja znanja = Zemlja s(r)anja

Ostavite komentar

Ako vam je ovaj članak bio dobar, ostavite neki komentar 🙂 ili se pretplatite na RSS kanal.
Krunoslav Ris
Umjetnička duša. programer, gurman i filantrop. Radi i živi u Osijeku. Nekad je bio samo programer, a danas se više zanima za poduzetništvo,marketing i društvene mreže. Gadgeti ga oduševljavaju otkako je koristio prvi Atari 2600, a posebno se voli klanjat Mac kultu.