All posts in Uncategorized

Državni posao

Prošli tjedan sam bio gost na panelu “Poslovni uzlet Grada Osijeka” i tema je bila poduzetništvo. Uz mene bili su još kolege Nandino Lončar kao predstavnik tvrtke Inchoo d.o.o., Bela Ikotić kao predstavnik udruge Osijek Software City, Sanja Radić kao predstavnica tvrtke Poslovanje 2 i dogradonačelnik Osijeka Vladimir Ham. Uz seriju zanimljivih pitanja o tome gdje radimo, kako radimo, što prodajemo, koliko smo uspješni i koliko smo manje uspješni dotakli smo se i jednog podatka koji me je stvarno zagolicao, a to je postotak ljudi s fakulteta koji žele biti poduzetnici za što se i školuju na Ekonomskom fakultetu (smjer poduzetništvo, marketing, financije itd…) ili koliko ih želi raditi u “državnoj” službi. Uglavnom, jednoznamenkasti broj ljudi koji su digli ruku žele biti poduzetnici a ostatak naravno ili u banku ili bilo kakvu državnu agenciju. Opširnije →

Dobre namjere

Pomozi sirotu na svoju sramotu?
objašnjenje: Ne pomaži siromašnom jer je on sam kriv što je siromašan.

Uzmemo li Jean Paul Sartreovu izjavu: “Nekima se može pomoći samo tako da im se ne pomaže.” te ju suprotstavimo izjavi Thomasa Alva Edisona: “Ono što nam najviše nedostaje u životu, to je netko tko bi nas prisiljavao da činimo ono što možemo.” – hoćemo li lagano zablokirati?

Vjerojatno hoćemo. Zašto je to tako? Vjerojatno zato što je iznimno teško stati iza svojih sranja, pogledati istini u oči, priznati samom sebi i svima ostalima: “Da, zaje*o sam, hebite me, idemo dalje.”  Druga izreka se vrlo lako može prenijeti u male timove jer ste vi kao poslodavac socijalno osjetljivi, i 50000000x idete i na svoju štetu i štetu firme kako bi radnik bio sretan.

Opširnije →

BetaWare – dvije godine

Prošlo je dvije godine od kako smo se prebacili iz obrtničkih u poduzetničke vode. Dvije smo se godine učili, i još učimo,  kako treba poslovati, kako se treba ponašati prema klijentu, kako treba rasti. Da ne duljim previše, napravio sam kratku prezentaciju naše male tvrtke. Ona će ukratko pokazati gdje smo bili prije, a gdje smo sada. Da se razumijemo, za nekog ovo i nije neki uspjeh, ali za mene je nešto što predstavlja neprospavane noći, trud, rad i odricanje. Često sam se pitao (i još se pitam), vrijedi li sve to tolikog nerviranja i tolikog stresa? Iako se ponekad čini da ne vrijedi, tek onda kada se sve “stavi na papir” i napravi mali osvrt može se vidjeti što se sve napravilo, koliko se od planiranog ostvarilo i u kojem se smjeru krećemo. Tek onda, sa sigurnošću mogu reći da – vrijedi. A znate li zašto? Znate li što točno vrijedi? Vrijede radna mjesta koja smo napravili, koja smo zadržali i koja smo povećali. Vrijedi kad ujutro sjedneš s timom za “okrugli” stol i vidiš da “ginu” skupa s tobom, da se trude, da rade i da im je stalo.   Opširnije →